Izjave polaznica

Ne mogu napisati vježbanje, jer nije samo klasično vježbanje, ne mogu napisati pokret jer nije samo pokret, mogu napisati druženje sa instruktoricom Anom i njenom kordinatoricom i sa svim tim predivnim curkama je nešto što je upotpunilo moj život i ponekad pomislim baš mi je to trebalo još u mom životu... Ana je uspjela ono što je super, povezati razne generacije žena, a što nas sve to povezuje! Uživanje u muzici, tko to nema svoje omiljene pjesme i ne uživa zaplesati kad ih čuje, a tu baš plešeš kao u svoja četiri zida i nitko to ne doživljava kao da si lud, a to sve naravno podiže tvoje samopuzdanje jer shvatiš da možeš plesati kako ti želiš i da je to o.k. Naravno tu je i rekvizit koji pomaže u plesu naša draga šipka, a iskreno lijepo je koristiti neki rekvizit koji nije baš čest, i ne znaju baš svi se njime koristiti, zar to neće podići samopuzdanje.... I tako kad nakon dva sata uživanja u plesu , omiljenim pjesmama i prekrasnim senzualnim pokretima oko šipke, dođeš doma i sutra se probudiš i bole te mišići... Shvatiš da si bio na vježbanju, ali osmjeh  zbog prekrasnog vježbanja ne silazi sa lica i ti jedva čekaš novi susret sa Anom, Martinom, curkama i šipkom! I taj moj osmjeh traje već skoro pet godina... I ja se toplo nadam do unedogled..

Ja sam jedna od onih za koje vrijedi izreka - nikad nije kasno! Sa 44 godine upustila sam se u nepoznatu avanturu - počela vježbati kod Ane. Nisam znala što me čeka...Tada, prije nekoliko godina godine bila sam uspješna, poznata žena, brak, kćer, dinamičan posao, mnoštvo prijatelja, poznanika...a opet nešto je nedostajalo jer duboko u sebi ja sam bila nesigurna, isfrustrirana, s godinama koje ipak nose promjene i na tijelu i u duši.

Danas znam da je avantura koju sam si priuštila velika, prekrasna, neponovljiva, nezamjenjiva...početni strahovi, bolni mišići, masnice posvuda po tijelu - danas su prerasli u čisto zadovoljstvo. Priznajem, znalo je biti i jako teško, al bodrila me Ana i sve drage cure iz grupe, radovale su se skupa sa mnom svakom i najmanjem napretku. Danas me vježbe i ples oslobađaju svih nakupljenih stresova, sve obaveze lako odrađujem, samopouzdanje na vrhuncu, ja sam se promijenila iznutra i izvana, pronašla sam valjda onu svoju pravu ja, izvukla onu pravu ženu iz mene na površinu...i blistam, i svi to vide, i ništa im nije jasno, a ja uživam.
I vjerujte, nema ljepšeg osjećaja nego ujutro sjesti u auto, upaliti CD koji su mi Ana i Martina nasnimile i tako s osmijehom na licu odjuriti u novi dan...

Ana's sensual fitness treniram skoro već tri godine i osjećam se preporođeno, sve ono što mi je na početku vježbanja zadavalo glavobolje sada me čini sretnom, zadovoljnom i ispunjenom. Sve prepreke koje su se tada činile nepremostive, osjećaj srama koji me mučio, neugoda i zakočenost, jednostavno su nestali i sada uživam u svakom pokretu, dodiru, novoj transformaciji. A svaki trening je neko novo iskustvo, neko novo otkriće i uvijek iznova iznenađenje onime što moje tijelo i ja možemo postići kad pomičemo granice. I naravno...osmijeh nakon treninga nikada ne izostane! 

Što meni sensual fitness znači???
Uf, teško pitanje :). Meni je iskreno jako teško reći što i kako osjećam za ovaj ples, za ovaj pokret, odnosno sažeti sve skupa u par pametnih rečenica, koje će zvučati suvislo, kratko, koncizno ... jednostavno nemoguće jer kad nešto voliš i voliš, onda je to nemoguće opisati riječima. A ja stvarno zaistač volim Ana's sensual fitness, volim svoje trenerice, i naravno našu koordinatoricu, Martinček moj, bez koje bismo sve bile izgubljene.

Slučajno sam 2006. otkrila ovaj pokret i krenula misleći da će to biti samo još jedno u nizu pumpanje mišića. Kako sam se samo prevarila :))))). I evo me danas tu, nakon pune 4 godine - vježbam svaku nedjelju od 16-18, a na prste jedne ruke mogu nabrojati koliko puta sam izostala.
Sensual fitness je nešto najbolje što mi se dogodilo, nešto najbolje što sam sama sebi mogla pokloniti. O unutarnjim promjenama kroz koje sam prošla i još uvijek prolazim da i ne pričam: od borbe sa šipkom, od silnog izbjegavanja te moje trenutno "najbolje prijateljice", od jedne stidljive, plahe djevojčice pretvorila sam se u prekrasnu samosvjesnu ženu s prekrasnim osmijehom :). Počela sam po prvi put osjećati samu sebe ... osjećati svoje tijelo.
Nedjelja popodne je dan samo za mene, tih dva sata sam poklonila samo sebi, nikome drugome. U tih dva sata sam sama sa sobom, sa svojim emocijama, mislima, srećom, tugom i suzicama ... da da, bilo je tu jako puno suzica ... ali ne kaže se uzalud "preko trnja do zvijezda".

I naravno, kao šećer na kraju tu su moje curke, prekrasne samosvjesne žene, s kojima iz treninga u trening prolazim kroz tu metamorfozu i s kojima dijelim i svoju sreću i tugu i sve prolivene suzice. Moje curke su mi danas najbolje prijateljice, koje me razumiju bolje od dugogodišnjih prijateljica iz djetinjstva, iz srednje ili s fakulteta. Njihov zagrljaj, osmijeh, pljesak - puno znače.
Predivne su te moje curke, i ja ih jako volim i obožavam.