Imaš bikini tijelo spremno za ljeto?

Prije par vikenda, dečko je mobitelom uhvatio moj ulazak u more. Po meni, to je bio Instagram kadar: kamenčići koji se nadziru u mirnom moru, obala i ženska leđa obasjana suncem. Ja sam vidjela slobodu koju sam osjećala u tom trenutku, savršenstvo u ne savršenstvu. Bila je to jedna od onih fotografija kada ne vjeruješ da si to ti na slici. Naravno, bez razmišljanja sam je objavila na Facebooku. No, unatoč tome što fotka nije bila nimalo vulgarna, falila je, eto, špagica na leđima. I dok je u mojoj glavi to bio nevini kadar, fotografija ko’ svaka druga, neki se nisu složili sa mnom. I dok je fotka bila okarakterizirana kao odvažna, u njoj nema ništa smiono iz moje perspektive. Radi se o čistom skrivanju. Skrivanju trbuha. A to skrivanje sam tijekom godina i više nego savladala…

Tijekom dugog niza godina skrivala sam se iza crne, tamne odjeće, suknji koje prikrivaju moja ružna koljena, ravnih linija, a posebno sam se skrivala iza dovitljivih komentara koje bih izgovarala čim bi netko spomenuo moju debljinu. Ma nije ni trebao spomenuti, ja bih sama dobacila neku sarkastičnu šalu. Ah da, već kao mala sam naučila da kad se šališ sa svojim nedostacima, drugi neće jer im više nije zanimljivo. To se pokazalo kao dobra „investicija“ te sam tijekom godina stvorila nevidljivi zaštitni zid kojeg bi teško itko probio. Taj zid je bio toliko čvrst da sam samu sebe uvjerila da ja nemam manjak samopouzdanja što se tiče izgleda…

Živjela sam u tom uvjerenju sve do jednog trenutka, kada sam potaknuta jednom situacijom počela „spontano“ skidati kile. Taj minus koji je vaga pokazala i balon sreće koji se stvorio u trenutku kad sam ugledala brojke, mi je pokazalo da su moja „uvjerenja“ – jaka samo na papiru i prema drugima. Duboko u sebi, ja sam još uvijek bila jednako nesigurna djevojčica kojoj je glavna preokupacija brojka na vagi. No, početno oduševljenje manjkom na vagi i još veći strah od povratka na staro, potaknulo me na fizičke aktivnosti. I tako sam ja, po prvi puta u životu, u svojoj dvadeset i nekoj, kupila sportske tajice. Kilogrami su se topili, moje samopouzdanje je raslo, a svoju 50-nijansi-crne-garderobu zamijenila sam šarenom (i kraćom!) odjećom. Bila sam zadovoljna.

I sigurno se pitate kakve veze ima ljeto, šipka i moja debljina?

Eh, taman kad sam mislila sam dostigla unutarnje zadovoljstvo, da sam se riješila tog nemira koji je godinama vibrirao mojim tijelom – krenula sam na drugi ciklus plesa na šipci. I koliko god ja uzdizala i naglašavala kako u toj zamračenoj dvorani vlada prijateljska atmosfera i nema srama… S druge strane, čovjek je sebi najveći neprijatelj. A samokritičnost možda i najjača mana koju netko može posjedovati… Nesigurnosti oko izgleda? Sram? Nezadovoljstvo neuspjehom? Želja za nedostižnim? Želja za savršenstvom? Da, ples je otvorio meni već itekako poznate probleme… Najlakše je lagati okolini i stvoriti dojam da si nešto što zapravo nisi, ali biti iskren prema sebi… Priznati samoj sebi da zapravo nisi ona cool cura koja se ne zamara izgledom…. I onda to isto saznanje javno napisati… Nije lako..

……

Znate onu sličicu koja se dijeli svake godine u po društvenim mrežama u ovo ljetno vrijeme – crtež bucmaste simpatične djevojke i natpis: „How to get a bikini body? – Put a bikini on your body!“ ?!

Imam li ja bikini tijelo spremno za ljeto? – Nemam. Ali na svu sreću, ionako planiram svoj godišnji provesti na Islandu. 🙂 Šalu na stranu, kažu da je prvi korak rješavanja problema spoznaja da problem postoji. A do sljedećeg ljeta.. Ima vremena… Magija počinje kad izađeš iz svoje komfort zone, a ja sam ipak još uvijek tek na početku svog putovanja.

2016-07-21T11:39:01+00:00