Zašto želim plesati

Bok svima! Ja sam Tina, 28-godišnja novinarka po struci, odnedavno i sa statusom – zaposlena. Volim boje, glazbu, OPI lakove za nokte, miris kave i okus čokolade na nepcima. Ovaj dio bih napisala na svoj Facebook profil pošto nitko ne želi isticati svoje lošije karakteristike, zar ne? 🙂 Ali eto, želim biti što iskrenija prema sebi i prema vama pa radi toga dodajem i one “ostale istine”.

Fizički sam polu-neutrenirana. Da, izmislila sam ovaj izraz 🙂 No, kako drugačije opisati osobu koja je do prije par godine smatrala vožnju biciklom oko Jaruna težom fizičkom aktivnošću, a sat tjelesnog odgoja najgorom mukom tijekom školovanja, i tek sa 25 otkrila da sportske aktivnosti nisu tolika tlaka i zlo našeg doba. A izgled? Ajmo reći da moja konstrukcija tijela spada pod uzrečicu: “Bolje da ljulja, nego da žulja.” Ok, nisam pretila, ali definitivno kod mene ima prostora da napravim one “before&after weight loss fotografije” koje možemo vidjeti po Internetu. Što još? Često za sebe kažem da imam dvije desne (pošto sam ljevak), ritmično pokretanje tijela prema ritmu glazbe mi je oduvijek predstavljalo izazov, a i centar za koordinaciju pokreta mi je slabiji. No, zašto ističem te manje poželjne vlastite karakteristike? Pa ako ste ikad upisali u Youtube “ples oko šipke”, “Ana’s Sensual Fitness” ili “pole dance”, zasigurno ste primijetile da su sve te žene fit građe tijela, fleksibilne, senzualne i nadasve snažne. Mogla bih reći da su sve ono što ja – nisam.

Pa otkud onda ja na plesu oko šipke?

Sudbina ili slučajnost? Nisam ni sama sigurna. Tijekom zadnje tri godine, nerijetko sam se šalila da mi je suđeno da i ja odem u te vode pošto imam dvije starije sestre koje su oduševljenje šipkom kao oblikom fitnessa, i naravno, da će mi jednog dana šipka biti glavni predmet u dnevnom boravku. Tijekom zadnjih par godina, slušala sam puno o “tom” fitnessu, o tome kako sensual fitness nije ples u klasičnom smislu, a nije niti klasično vježbanje, o tome kako tijekom tih dva sata treninga u zamračenoj dvorani svaka žena oslobađa svoje tijelo nepoželjnih emocija, pomiče psihičke i fizičke granice, briše predrasude….

Ali taj koncept ASF-a (Ana’s Sensual Fitnessa), to oslobađanje emocija i razvijanje istinske senzualnosti koju potiskujemo, nisam doživljavala na taj način dok nisam prvi put pogledala promo video “Zašto plešem?“. Filmić se vrtio na repeat, a meni je kroz glavu samo prolazilo da i ja želim osjetiti ono što su te žene prošle kroz cikluse. Ono o čemu mi je sestra pričala. Želim osloboditi svoje emocije, pomaknuti svoje fizičke granice, pronaći trenutak samo za sebe. Želim biti istinski sretna. Istovremeno ženstvena, jaka i slaba. Izaći iz neke svoje comfort zone i biti slobodna.

I tako sam se napokon odvažila i otišla na besplatni intro sat… I dogodila se ljubav na prvi pogled!

Na intro satu su (igrom slučaja) kraj mene bile dvije žene sa viših stupnjeva. I dok sam pratila instruktoricu pokušavajući kopirati njezine pokrete, pogled mi je bježao prema tim ženama i njihovim senzualnim kretnjama. Toliko su emotivno plesale zatvorenih očiju da sam i ja osjetila jačinu njihovih emocija. Da, zaista je nešto čarobno u toj zamračenoj dvorani, glasnoj glazbi i plesnim pokretima. Osjetila sam da i ja tamo pripadam. To je neka neopisiva energija koja se jednostavno mora doživjeti. Moje putovanje je započelo u tom trenutku. Ja želim plesati.

2016-10-12T15:14:57+00:00